NESTO SASVIM NOVO

Na susretu sam osijetila strasnu snagu Duha Svetog,htjela sam pobjeci od straha,ali
nije
islo,zatvorila sam oci i odjednom ugledala krvave suze,od straha sam otvorila oci,ali
bilo je sve
normalno oko mene,samo je moje srce gorjelo,ponovno sam zatvorila oci i osjetila kao
da me
nema,koliko je lijep osijecaj toliko i strasan......i trajalo je to stanje.......i
strah je popustao
samo osijecaj mira........
Kada sam ponovno otvorila oci,osjecala sam kako nakon toliko godina mogu slobodno
udahnuti......
Kako mi srce kuca slobodno,mirno,kao da je skinut sa njega jedan veliki
teret.........
A iza tog Karizmatskog susreta,dogodile su se predivne stvari..........
Ne odjednom ,ne preko noci...........
Ali islo je nekako iz dana u dan naprijed i svaki put sam znala da je to nesto nesto
posebno.....
Prvo upoznala sam par divnih ljudi,nakon toliko godina godina izoliranosti ,pocela
sam pricati sa
nekim tko slusa..........
Vratila sam se u Italiju,zeljela nauciti sve sto se moze jos vise i svaki
dan,jednostavno
posvecivala Bogu........
Kupila sam Bibliju J eruzalemsku,Katekizam.............upisala se na Dopisnu
Teologiju
Prvo sam naucila moliti Krunicu,to nisam znala,i dobila sam jednu i ubrzani tecaj
kako se to
radi....
od ljudi koji su kako su kasnije rekli obavili svoj dio "posla", a mislila
sam da smo prijatelji u
Kristu kako su iz prva govorili.........
Kada su me mija dijeca vidjela,znala sam da se nesto dogodilo..........
Bili su presretni sto sam se vratila drugacija,prije svega nasmijana i
zdrava.............

Samo ukratko jednu pojedinost.......moju dijecu nikada nitko nije cuvao,nikada nitko
nije dao niti
komad kruha kada su bili gladni,nisu na njima ni vidjeli kako nam je,moja dijeca ne
lazu,ne
psuju,uvijek smo izlazili skupa i sve dijelili izmadju nas bez i jedne jedine tajne,u
skoli su jako
dobri ucenici,odlicni,i svojim prijateljima uvijek tu.............
Jer na kraju krajeva ostalo je samo nas petero.............obitelj .............

Sjedila sam i pozeljela sam moliti u jezicima,pustila sam glazbu Dobrog
Pastira.......
I bez puno napora uspijela sam............koji je to divan osijecaj..........
nakon toga istog trenutka kao odgovor na moju molitvu iz cistog mira uzela sam
cigarete sa stola i
ostavila ih u ladicu.........
Nakon 26 godina............
I dosli su moji doma ......rekla sam im sto mi se dogodilo,i da ne pusim
vise........
nisu mi vjerovali,jer su znali sto su meni bile cigarete i slucaj da ih nema u
kuci........
Ali od tog dana ja nikada nisam zapalila niti jednu cigaretu ..........
Mnogi su rekli kako sam to sve umislila,ali ni jednog trenutka nisam posumnjala u
Isusa......
I onda je pocelo nesto novo.........
Svako malo dogadjale su stvari preko kojih sam prepoznavala milost Bozju.........
Dobili smo papire i upisala sam i stariju kcer u skolu,i to bez ikakvih
problema...........a sve je
bilo isto kao i prije,samo prije su bili problemi.........moj suprug je nakon jedne
manje povrijede
na poslu dobio toliko novaca da smo vratili sve dugove,dobio je otkaz u firmi u kojoj
ga i onako
nisu vrejednovali kao covjeka........i kada se upitao sto sad nasli smo oglas gdje
traze domara u
Pastoralnom centru..........od 60 domacih obitelji ,odabrali su nas........
Dobili smo stan u Pastoralu do Biskupa,posao i mir.........
Medjutim nesto je ipak sto se mora dati...............a to je Ljubav..........
niti jednog trenutka nisam zaboravila ljude koji su bili tu i pomazemo ih na sve
nacine............i
ne samo njih..........
Da se opet ne pomisli lako nam kad imamo,nije tako sve je stvar dogovora.........
Moja dijeca recimo odustanu od proslave rodjendana,i onda taj novac upotrijebimo za
pomoc nekome,a
kada treba nekome nesto posebno,znamo svesti zivot na najpotrebnije, ali pomoc stigne
kamo je
potrebna.........
Naucila sam se da zivim vjeru............i zelim da tako ostane.............
Moja obitelj nije dotaknuta tom jacinom,ali prate me i gledaju sve sto se dogadja i
proslavljaju
skupa sa mnom svaku milost koja se izlije na nas........
Problem ljudi uvijek ostaje...........
To jos nisam shvatila............to mi je nekako najteze...........
Najteze mi je shvatiti zasto ljudi imaju zelju nekoga vrijedjati,ponizavati,i to one
slabije,ili
bolje reci one za koje znaju da im se nece suprotsaviti............
Zasto se jednostavno,akoih nesto ne zanima ili nesto ne vjeruju,ne okrenu i ne
komentiraju,sto imaju
od toga da vrijedjaju.........
Upoznala sam Boga i njegovu Ljubav,nazad necu,jer cijene nema ono sto sam prolazila
dok ga nisam
priznala i ovaj mir sada,nakon svih ovih godina........
To uopce ne znaci da nemam problema .........preda mnom je sada teska kusnja,ali sada
znam kako se
trebam boriti...........
Kako u stvari trebam predavati Bogu ono sto ne mogu rijesiti..........
A ne mogu nista bez njega.........
Kazu Bog je ljubomoran,grub,kaznjava..........
A dao nam je slobodnu volju..........A Sam je bezuvjetna Ljubav............
Dao nam je zivot i s pravom ocekuje da ga priznamo............i sve to samo od nas
ovisi........

VRIJEME MRAKA

Islo se nekako dalje dosla je srednja skola...............
Bila sam povucena u sebe,jedini iskreni razgovori bili su sa mojom
psihologinjom,Tamarom..........
Pozvala je par puta i moju mamu,ali nakon razgovora sa njom,rekla mi je da moram ipak
sama.........
Kako sam mrzila tu rijec,i sad je bas ne volim...........
Sama ..........
Napunila sam 16 godina............
Pokusala sam se snalaziti sa ljudima,to mi je oduvjek bio problem..........
Nasla sam jednog decka,nije imao roditelje i bio je stariji od mene..........u biti
htjela sam
nekoga sa kim bih pricala........
Naravno morala sam ga upoznati sa mojima.........to je bio uvijet da mogu van s
njim...........
Htjela sam samo decka ,a dobila sam nesto sasvim drugo............
Nisu mi dali van,ne ,ja sam im previse trebala u kuci,moja sestra imala je vec dvoje
dijece koji su
sve vrijeme providili sa mnom........
Dogovor je pao i moj decko se doselio kod nas...........dobila sam
muza......odmah.........
Isla sam u skolu,cuvala sestrinu dijecu,bila sam njegova i nisam imala vise
sebe.........
Psiholog mi je bio zabranjen,jer sada imam sve..........
I dok su moje prijateljice izlazile,isle u disco klubove,setnje,imale mladost,moja je
zavrsila prije
nego je zapocela..........
Jednu sam recenicu upamtila..........mija mama je govorila kad zavrsim skolu i
donesem joj
diplomu....i napunim 18 godina mogu raditi sto zelim............
I tako to sam cekala,mislila sam da ce biti tako...........
Nekada sam znala pobjeci iz skole i tada sam nalazila drustvo i bilo mi je jako
lijepo.......ali
morala sam ih lagati o sebi......jer istine sam se stidjela...........
Tata mi je pisao ispricnice i nekako bio uvijek uz mene,ali nije smio previse ,nije
imao prava glasa
u kuci.......
Napunila 18 godina.........
Z avrsila sam skolu sa odlicnim,maturu nisam polagala........bila sam
super...........
Dobila diplomu i dosla kuci........
To je bio trenutak radosti ...........ali trenutak..........
Stavila sam diplomu na stol i mom decku rekla sada mozes otici.............
Otisao je........ali ostala je mrznja prema meni u kuci mozda veca nego je bilo za
ocekivati.........
Nasla sam posao i htjela zapoceti svoj zivot........
Moarala sam placati sve struju,telefon,sve u kuci u kojoj sam odrasla.....
Htjela sam otici .ali samo sam htjela........
Dosla sam kuci jedan dan i upoznali su me sa jednim covjekom i rekli kako je dosao
vidjeti kako sam
se prilagodila........nakon toliko godina.......i dosao je vidjeti hocu li zivjeti tu
ili ne.......
Nisam razumjela.........i onda su mi rekli da bi ostala tu morala bih se udati ,jer
samo tako mogu
primiti drzavljanstvo.........
kako sam bila naivna i glupa tada...preda mnom su letjeli papiri koje je trebalo
potpisati......
Srah koji sam tada osjecala bio je velik da nisam razmisljala ni ocemu osim o tome
gdje cu zavrsiti
ako ne pristanem.........
Bilo je strasno.......
Udala sam se,mada sam pred maticarem cak dva puta rekla ne!
I nakon kratkog odmora u predvorju i ubjedjivanja pristala sam..............
Nakon godinu dana rodila sam sina..............
Brak je bio sve samo ne brak..........dolazio je i odlazio kad je htio,nije
radio,nismo imali nista
bas nista.........
I onda kada mi je sin napunio godinu dana dosao je na njegov rodjendan,sa drugom
zenskom......i
otisao sa njom nakon proslave.......
Ostala sam sama...........sa sinom......
Odlazila sam na posao ,a on je ostajao u kreveticu.........na stolici pokraj
ostavljala sam mu
cokoladne banane i sokic u bocici i tu je bio sam dok se ne bih vratila ..........
Nitko od mojih ga nije htio cuvati..za platiti nisam imala...........
Kad je napunio dvije godine uzela sam ga i sator i otisli smo u Umag...........
usli smo u kamp krajem 5.mjeseca,nasla sam posao kao spremacica........
Isao je sa mnom na posao igrao se dok sam radila,rucak sam davala njemu,i vracali se
skupa........
Problem je bio u tome sto je mjesto za sator bilo skuplje za mjesec dana od moje
place.......
I tako nesto sam morala promjeniti............
Pocela sam roniti prstace..........
Kuhala sam usput za ronioce i tako dosli smo do stana..........
Nakon 4 mijeseca u satoru konacno krevet,kupatilo...........
Vrijeme je prolazilo...............
doslo je ljeto 89-te
Na jednoj terasi upoznala sam jednog covjeka.............
Bio je drugaciji od ostalih.........
Htio je mene i moje dijete..........
Otisli smo za Vukovar i vjencali se u Crkvi!
Nisam bas bila prihvacena od njegovih,ni od okoline,bila je to mala sredina.........
A ja "krava sa teletom"
I jos veci problem u biti dolazim iz Beograda..........kako je tesko bilo objasniti
tko sam......a
ni sama nisam znala vise tko sam..........
Htjela sam biti samo ljudsko bice....a nisu mi dali............
Udala sam se u
Crkvi i pocela citati Bibliju,ali sve mi je to bilo strano i tesko za shvatiti,jer
nisam imala
osnove..........
Moj suprug je imao mentalno retardiranog brata.........
I posto su svi radili najvise vremena sam provodila u kuci,cuvajuci ga........
Rodila sam kcerku 1990........
Suprug je otisao u Njemacku raditi..........
Poceo je rat..............
Bilo je to strasno vrijeme..........
njegove pa sam ih isla spasavti i svekra sam uspijela izvuci iz S.Mitrovice,a
svekrvu
su silovali i
ubili, djever je prebacen u neki dom u Srbiju i jedva sam ga
uspijela vratiti
u Hr ali kasno,jer su mu operirali kukove i izvadili za potrebe medicine ....
Usput sam i sama osjetila na sebi rat.......
Z a tren sam uspijela vidjeti svoju utrobu........
Otisla sam iza i ja u Njemacku i 1993 rodila drugu kcer.......
Vratili smo se 1996.....
Njegov tata nas nije htio primiti u svoj stan....
Nitko nas nije htio........
Bili smo u smjestaju u Crikvenici..........
Kako je tamo tek bilo tesko..........
Moja djeca nisu smijela van,bili smo ignorirani jer ja sam dolazila iz
Beograda........
Nitko nije pricao sa nama ........osim omladine.......oni su dolazili kod nas u sobu
i pricali smo
osvemu..decki i cure od 16 do 22 godine.....
Ali niti sam htjela niti sumogli protiv svojih roditelja..........
2000 godine posudila sam 4000 DM od jednog covjeka iz Njemackog Caritasa kojeg smo
upoznali jos dok
smo zivjeli tamo........
Otisli smo sami u Vukovar.....kao podstanari..........
Otvorila sam Cvijecarnu .......
Dobila i kredit za obrt..........
2004 godine dobili smo kucu.........
Ali cvjecarna je propala.........
Suprug je otisao u Italiju da mozemo vratiti dugove i zivjeti,a ja sam udomila dvije
djevojke iz
doma bez roditelja.......
Zivjeli smo lijepo...Nedjeljom smo isli u Crkvu ..........
Onda sam oboljela......
Ustanovili su tumor na mozgu...........
Par operacija laserom nije uspijelo..usput sam i psihicki oslabijela.........
Prestala sam ici u Crkvu i mislila sam da Bog mene nece.........
Morala sam vratiti cure ..........odveli su ih u drugu obitelj.......i danas se
cujemo i jako me
vole........
Ja sam sa djecom dosla u Italiju kod muza .lijecnici su rekli da nemam
sanse...........
Kucu smo poklonili obitelji sa dvoje male dijece...........
Krizmenom kumu,moje starije kcerke.........
Sada nas ti ljude ne zele vidjeti........

Bili smo na crno ovdje,citava obitelj,citavih godinu dana.........
Mladja kcer je mogla ici u skolu jer je osnovna obvezna,starija nije sjedila je u
kuci sa nama
Bilo je strasno...........
Cekali smo papire........
Muz je radio,a ja cekala da umrem...............
I nisam samo cekala...........pozeljela sam umrijeti prije.........
Pokusala sam se ubiti i zavrsiti sa svime sto se zove zivot..........ne smetati
mojima,nikome
vise.........
Preko neta upoznala sam jednog covjeka sa kojim sam se dopisivala jedno
vrijeme.........
Sve mi se skupilo i vise nisam mogla .......zeljela sam samo umrijeti.........
Vjerovala sam u Boga ali ga nisam mogla moliti,nisam htjela jer sam mislila da me je
ostavio......
Jedno vece dok sam pricala sa tim covjekom rekao mi je da ukljucim kameru.......
S druge strane bio je covjek u reverendi..........
Nisam znala sto se dogadja.........
Dosao je po mene u Italiju,odveo me je kod svecenika koji je za mene molio,koji je
polozio ruke i
molio..............
Istog dana tablete koje sam pila godinama vise nisam trebala........
Sutradan otisla sam na prvi Karizmatski susret i tamo dozivjela nesto sto nikada
necu
zaboraviti.....
Upoznala sam Isusa osobno,osjetila sam kako mi gori srce........
Upoznala sam Isusa zivog!
Ma bilo je toliko strasno i lijepo da ja to ne mogu opisati.......

POCETAK JE NAJTEZI

Ne zelim traziti razumjevanje,niti ismijavanje........
U biti nista......
Zelim podjeliti sa vama nesto sto vam moze biti od koristi,a ne mora........
Mozete me zavoljeti ili ne,to sve ostavljam vama i vasem srcu............


Bila sam jako mala i moglo bi se reci,ne sjecam se,ali neke stvari ne izbijede
nikada......
Rodjena sam u Slovackoj i kao maloj ulaskom Rusa ostala sam bez roditelja......u
stvari nikada ih
nisam vidjela niti imam i jednu sliku o njima..........
Usvojili su me u Beogradu,i tu sam zivjela u obitelji (Slovackoj),imala tatu,divnog
covjeka punog
ljubavi,koji me je volio i imao zbog toga punoproblema,jer mama me nije
voljela..........
imali su svoju kcer koja je bila 9 godina starija od mene,to znaci imala sam i
sestru.........
Mama je imala cudne metode odgoja........
najstrasnije su bile one kada je znala zatvoriti vrata i prozor,uzela bi zivu(sajlu)
i po dva sata
se znala smijati i tuci me........mjesecima sam imala oziljke......
mozda vece na srcu........
Vjera u toj kuci bila je okicen bor za Bozic,obojana jaja za Uskrs........
Biblija je bila zabranjena knjiga,jer govorili su mi kad netko procita
poludi...........
Ali noci u suzama i rijeci koje sam i tada izgovarala nekome,bile su upucene bas
njemu,mom
Bogu.........samo to tada,a i dugo iza toga nisam znala.............
Godine su prolazile...........
Dosla je jedna strasnija od drugih.u nizu..........
Imala sam skoro 13 godina..........
Moj zivot je do tada bio u glavnom pun obveza u kuci i poneki lijepi dan kada sam
mogla biti sama sa
sobom i svojim mislima.........
Prijatelje i drustvo imala sam samo u skoli,jer doma samimala puno posla,a van nisam
smijela,osim
ispred kuce,a tu nije dolazio nitko.i to dok se upali ulicna rasvijeta......zimi je
to bilo
16h..........
Gledala sam kroz drvenu odradu djecu kako se igraju,smiju i moje svijet je bio
to.........
I onda jedan dan 28.8..........trebalo je neke stvari donijeti sa
kolodvora.......pozvali su
taxi.......i trebala sam samo otici podignuti to i istim taxijem se vratiti.......
Usput taxi se zaustavio........covjek je izaso,rekao :samo malo.i usao u jednu
kucicu..........
sjedila sam i cekala .......cekala........i znala sam sta se moze dogoditi ,ako se
mojoj mami ucini
da me nema........
izasla sam i otisla za njim.........
zvala sam ,ali se nitko nije javio.......vrata su bila polu otvorena........gurnila
sam ih i
usla,samo jedan korak,korak koji mi je promjenio zivot............
Covjek nije bio sam...........
bilo ih je cetvorica..........bili su odrasli i znali sto rade...........samo ja tada
nisam znala
sto ce se dogoditi.....
a dogodilo se........i bilo je strasno.........
...................
doslo je do suda..............
proci vise puta kroz pricu,vece je silovanje od samog cina,jer ga svaki put
prozivljavas
drugacije........
da ,osudjeni su dvojica na dvije godine .............pusteni su prije,zbog dobrog
vladanja.....dvojica na uvijetnoj .......jer nisu bili prvi.........
moja krivnja je bila jer sam ...usla..........tj. mogla sam ih navesti na djelo jer
sam se nasla u
nepoznatoj kuci......samovoljno.........
Mozda je veca kazna iza ovoga bila zivjeti u kuci gdje je moja mama svu krivicu
pripisala
meni............