VRIJEME MRAKA

Islo se nekako dalje dosla je srednja skola...............
Bila sam povucena u sebe,jedini iskreni razgovori bili su sa mojom
psihologinjom,Tamarom..........
Pozvala je par puta i moju mamu,ali nakon razgovora sa njom,rekla mi je da moram ipak
sama.........
Kako sam mrzila tu rijec,i sad je bas ne volim...........
Sama ..........
Napunila sam 16 godina............
Pokusala sam se snalaziti sa ljudima,to mi je oduvjek bio problem..........
Nasla sam jednog decka,nije imao roditelje i bio je stariji od mene..........u biti
htjela sam
nekoga sa kim bih pricala........
Naravno morala sam ga upoznati sa mojima.........to je bio uvijet da mogu van s
njim...........
Htjela sam samo decka ,a dobila sam nesto sasvim drugo............
Nisu mi dali van,ne ,ja sam im previse trebala u kuci,moja sestra imala je vec dvoje
dijece koji su
sve vrijeme providili sa mnom........
Dogovor je pao i moj decko se doselio kod nas...........dobila sam
muza......odmah.........
Isla sam u skolu,cuvala sestrinu dijecu,bila sam njegova i nisam imala vise
sebe.........
Psiholog mi je bio zabranjen,jer sada imam sve..........
I dok su moje prijateljice izlazile,isle u disco klubove,setnje,imale mladost,moja je
zavrsila prije
nego je zapocela..........
Jednu sam recenicu upamtila..........mija mama je govorila kad zavrsim skolu i
donesem joj
diplomu....i napunim 18 godina mogu raditi sto zelim............
I tako to sam cekala,mislila sam da ce biti tako...........
Nekada sam znala pobjeci iz skole i tada sam nalazila drustvo i bilo mi je jako
lijepo.......ali
morala sam ih lagati o sebi......jer istine sam se stidjela...........
Tata mi je pisao ispricnice i nekako bio uvijek uz mene,ali nije smio previse ,nije
imao prava glasa
u kuci.......
Napunila 18 godina.........
Z avrsila sam skolu sa odlicnim,maturu nisam polagala........bila sam
super...........
Dobila diplomu i dosla kuci........
To je bio trenutak radosti ...........ali trenutak..........
Stavila sam diplomu na stol i mom decku rekla sada mozes otici.............
Otisao je........ali ostala je mrznja prema meni u kuci mozda veca nego je bilo za
ocekivati.........
Nasla sam posao i htjela zapoceti svoj zivot........
Moarala sam placati sve struju,telefon,sve u kuci u kojoj sam odrasla.....
Htjela sam otici .ali samo sam htjela........
Dosla sam kuci jedan dan i upoznali su me sa jednim covjekom i rekli kako je dosao
vidjeti kako sam
se prilagodila........nakon toliko godina.......i dosao je vidjeti hocu li zivjeti tu
ili ne.......
Nisam razumjela.........i onda su mi rekli da bi ostala tu morala bih se udati ,jer
samo tako mogu
primiti drzavljanstvo.........
kako sam bila naivna i glupa tada...preda mnom su letjeli papiri koje je trebalo
potpisati......
Srah koji sam tada osjecala bio je velik da nisam razmisljala ni ocemu osim o tome
gdje cu zavrsiti
ako ne pristanem.........
Bilo je strasno.......
Udala sam se,mada sam pred maticarem cak dva puta rekla ne!
I nakon kratkog odmora u predvorju i ubjedjivanja pristala sam..............
Nakon godinu dana rodila sam sina..............
Brak je bio sve samo ne brak..........dolazio je i odlazio kad je htio,nije
radio,nismo imali nista
bas nista.........
I onda kada mi je sin napunio godinu dana dosao je na njegov rodjendan,sa drugom
zenskom......i
otisao sa njom nakon proslave.......
Ostala sam sama...........sa sinom......
Odlazila sam na posao ,a on je ostajao u kreveticu.........na stolici pokraj
ostavljala sam mu
cokoladne banane i sokic u bocici i tu je bio sam dok se ne bih vratila ..........
Nitko od mojih ga nije htio cuvati..za platiti nisam imala...........
Kad je napunio dvije godine uzela sam ga i sator i otisli smo u Umag...........
usli smo u kamp krajem 5.mjeseca,nasla sam posao kao spremacica........
Isao je sa mnom na posao igrao se dok sam radila,rucak sam davala njemu,i vracali se
skupa........
Problem je bio u tome sto je mjesto za sator bilo skuplje za mjesec dana od moje
place.......
I tako nesto sam morala promjeniti............
Pocela sam roniti prstace..........
Kuhala sam usput za ronioce i tako dosli smo do stana..........
Nakon 4 mijeseca u satoru konacno krevet,kupatilo...........
Vrijeme je prolazilo...............
doslo je ljeto 89-te
Na jednoj terasi upoznala sam jednog covjeka.............
Bio je drugaciji od ostalih.........
Htio je mene i moje dijete..........
Otisli smo za Vukovar i vjencali se u Crkvi!
Nisam bas bila prihvacena od njegovih,ni od okoline,bila je to mala sredina.........
A ja "krava sa teletom"
I jos veci problem u biti dolazim iz Beograda..........kako je tesko bilo objasniti
tko sam......a
ni sama nisam znala vise tko sam..........
Htjela sam biti samo ljudsko bice....a nisu mi dali............
Udala sam se u
Crkvi i pocela citati Bibliju,ali sve mi je to bilo strano i tesko za shvatiti,jer
nisam imala
osnove..........
Moj suprug je imao mentalno retardiranog brata.........
I posto su svi radili najvise vremena sam provodila u kuci,cuvajuci ga........
Rodila sam kcerku 1990........
Suprug je otisao u Njemacku raditi..........
Poceo je rat..............
Bilo je to strasno vrijeme..........
njegove pa sam ih isla spasavti i svekra sam uspijela izvuci iz S.Mitrovice,a
svekrvu
su silovali i
ubili, djever je prebacen u neki dom u Srbiju i jedva sam ga
uspijela vratiti
u Hr ali kasno,jer su mu operirali kukove i izvadili za potrebe medicine ....
Usput sam i sama osjetila na sebi rat.......
Z a tren sam uspijela vidjeti svoju utrobu........
Otisla sam iza i ja u Njemacku i 1993 rodila drugu kcer.......
Vratili smo se 1996.....
Njegov tata nas nije htio primiti u svoj stan....
Nitko nas nije htio........
Bili smo u smjestaju u Crikvenici..........
Kako je tamo tek bilo tesko..........
Moja djeca nisu smijela van,bili smo ignorirani jer ja sam dolazila iz
Beograda........
Nitko nije pricao sa nama ........osim omladine.......oni su dolazili kod nas u sobu
i pricali smo
osvemu..decki i cure od 16 do 22 godine.....
Ali niti sam htjela niti sumogli protiv svojih roditelja..........
2000 godine posudila sam 4000 DM od jednog covjeka iz Njemackog Caritasa kojeg smo
upoznali jos dok
smo zivjeli tamo........
Otisli smo sami u Vukovar.....kao podstanari..........
Otvorila sam Cvijecarnu .......
Dobila i kredit za obrt..........
2004 godine dobili smo kucu.........
Ali cvjecarna je propala.........
Suprug je otisao u Italiju da mozemo vratiti dugove i zivjeti,a ja sam udomila dvije
djevojke iz
doma bez roditelja.......
Zivjeli smo lijepo...Nedjeljom smo isli u Crkvu ..........
Onda sam oboljela......
Ustanovili su tumor na mozgu...........
Par operacija laserom nije uspijelo..usput sam i psihicki oslabijela.........
Prestala sam ici u Crkvu i mislila sam da Bog mene nece.........
Morala sam vratiti cure ..........odveli su ih u drugu obitelj.......i danas se
cujemo i jako me
vole........
Ja sam sa djecom dosla u Italiju kod muza .lijecnici su rekli da nemam
sanse...........
Kucu smo poklonili obitelji sa dvoje male dijece...........
Krizmenom kumu,moje starije kcerke.........
Sada nas ti ljude ne zele vidjeti........

Bili smo na crno ovdje,citava obitelj,citavih godinu dana.........
Mladja kcer je mogla ici u skolu jer je osnovna obvezna,starija nije sjedila je u
kuci sa nama
Bilo je strasno...........
Cekali smo papire........
Muz je radio,a ja cekala da umrem...............
I nisam samo cekala...........pozeljela sam umrijeti prije.........
Pokusala sam se ubiti i zavrsiti sa svime sto se zove zivot..........ne smetati
mojima,nikome
vise.........
Preko neta upoznala sam jednog covjeka sa kojim sam se dopisivala jedno
vrijeme.........
Sve mi se skupilo i vise nisam mogla .......zeljela sam samo umrijeti.........
Vjerovala sam u Boga ali ga nisam mogla moliti,nisam htjela jer sam mislila da me je
ostavio......
Jedno vece dok sam pricala sa tim covjekom rekao mi je da ukljucim kameru.......
S druge strane bio je covjek u reverendi..........
Nisam znala sto se dogadja.........
Dosao je po mene u Italiju,odveo me je kod svecenika koji je za mene molio,koji je
polozio ruke i
molio..............
Istog dana tablete koje sam pila godinama vise nisam trebala........
Sutradan otisla sam na prvi Karizmatski susret i tamo dozivjela nesto sto nikada
necu
zaboraviti.....
Upoznala sam Isusa osobno,osjetila sam kako mi gori srce........
Upoznala sam Isusa zivog!
Ma bilo je toliko strasno i lijepo da ja to ne mogu opisati.......