NESTO SASVIM NOVO

Na susretu sam osijetila strasnu snagu Duha Svetog,htjela sam pobjeci od straha,ali
nije
islo,zatvorila sam oci i odjednom ugledala krvave suze,od straha sam otvorila oci,ali
bilo je sve
normalno oko mene,samo je moje srce gorjelo,ponovno sam zatvorila oci i osjetila kao
da me
nema,koliko je lijep osijecaj toliko i strasan......i trajalo je to stanje.......i
strah je popustao
samo osijecaj mira........
Kada sam ponovno otvorila oci,osjecala sam kako nakon toliko godina mogu slobodno
udahnuti......
Kako mi srce kuca slobodno,mirno,kao da je skinut sa njega jedan veliki
teret.........
A iza tog Karizmatskog susreta,dogodile su se predivne stvari..........
Ne odjednom ,ne preko noci...........
Ali islo je nekako iz dana u dan naprijed i svaki put sam znala da je to nesto nesto
posebno.....
Prvo upoznala sam par divnih ljudi,nakon toliko godina godina izoliranosti ,pocela
sam pricati sa
nekim tko slusa..........
Vratila sam se u Italiju,zeljela nauciti sve sto se moze jos vise i svaki
dan,jednostavno
posvecivala Bogu........
Kupila sam Bibliju J eruzalemsku,Katekizam.............upisala se na Dopisnu
Teologiju
Prvo sam naucila moliti Krunicu,to nisam znala,i dobila sam jednu i ubrzani tecaj
kako se to
radi....
od ljudi koji su kako su kasnije rekli obavili svoj dio "posla", a mislila
sam da smo prijatelji u
Kristu kako su iz prva govorili.........
Kada su me mija dijeca vidjela,znala sam da se nesto dogodilo..........
Bili su presretni sto sam se vratila drugacija,prije svega nasmijana i
zdrava.............

Samo ukratko jednu pojedinost.......moju dijecu nikada nitko nije cuvao,nikada nitko
nije dao niti
komad kruha kada su bili gladni,nisu na njima ni vidjeli kako nam je,moja dijeca ne
lazu,ne
psuju,uvijek smo izlazili skupa i sve dijelili izmadju nas bez i jedne jedine tajne,u
skoli su jako
dobri ucenici,odlicni,i svojim prijateljima uvijek tu.............
Jer na kraju krajeva ostalo je samo nas petero.............obitelj .............

Sjedila sam i pozeljela sam moliti u jezicima,pustila sam glazbu Dobrog
Pastira.......
I bez puno napora uspijela sam............koji je to divan osijecaj..........
nakon toga istog trenutka kao odgovor na moju molitvu iz cistog mira uzela sam
cigarete sa stola i
ostavila ih u ladicu.........
Nakon 26 godina............
I dosli su moji doma ......rekla sam im sto mi se dogodilo,i da ne pusim
vise........
nisu mi vjerovali,jer su znali sto su meni bile cigarete i slucaj da ih nema u
kuci........
Ali od tog dana ja nikada nisam zapalila niti jednu cigaretu ..........
Mnogi su rekli kako sam to sve umislila,ali ni jednog trenutka nisam posumnjala u
Isusa......
I onda je pocelo nesto novo.........
Svako malo dogadjale su stvari preko kojih sam prepoznavala milost Bozju.........
Dobili smo papire i upisala sam i stariju kcer u skolu,i to bez ikakvih
problema...........a sve je
bilo isto kao i prije,samo prije su bili problemi.........moj suprug je nakon jedne
manje povrijede
na poslu dobio toliko novaca da smo vratili sve dugove,dobio je otkaz u firmi u kojoj
ga i onako
nisu vrejednovali kao covjeka........i kada se upitao sto sad nasli smo oglas gdje
traze domara u
Pastoralnom centru..........od 60 domacih obitelji ,odabrali su nas........
Dobili smo stan u Pastoralu do Biskupa,posao i mir.........
Medjutim nesto je ipak sto se mora dati...............a to je Ljubav..........
niti jednog trenutka nisam zaboravila ljude koji su bili tu i pomazemo ih na sve
nacine............i
ne samo njih..........
Da se opet ne pomisli lako nam kad imamo,nije tako sve je stvar dogovora.........
Moja dijeca recimo odustanu od proslave rodjendana,i onda taj novac upotrijebimo za
pomoc nekome,a
kada treba nekome nesto posebno,znamo svesti zivot na najpotrebnije, ali pomoc stigne
kamo je
potrebna.........
Naucila sam se da zivim vjeru............i zelim da tako ostane.............
Moja obitelj nije dotaknuta tom jacinom,ali prate me i gledaju sve sto se dogadja i
proslavljaju
skupa sa mnom svaku milost koja se izlije na nas........
Problem ljudi uvijek ostaje...........
To jos nisam shvatila............to mi je nekako najteze...........
Najteze mi je shvatiti zasto ljudi imaju zelju nekoga vrijedjati,ponizavati,i to one
slabije,ili
bolje reci one za koje znaju da im se nece suprotsaviti............
Zasto se jednostavno,akoih nesto ne zanima ili nesto ne vjeruju,ne okrenu i ne
komentiraju,sto imaju
od toga da vrijedjaju.........
Upoznala sam Boga i njegovu Ljubav,nazad necu,jer cijene nema ono sto sam prolazila
dok ga nisam
priznala i ovaj mir sada,nakon svih ovih godina........
To uopce ne znaci da nemam problema .........preda mnom je sada teska kusnja,ali sada
znam kako se
trebam boriti...........
Kako u stvari trebam predavati Bogu ono sto ne mogu rijesiti..........
A ne mogu nista bez njega.........
Kazu Bog je ljubomoran,grub,kaznjava..........
A dao nam je slobodnu volju..........A Sam je bezuvjetna Ljubav............
Dao nam je zivot i s pravom ocekuje da ga priznamo............i sve to samo od nas
ovisi........